Navikli ste našeg predsjednika Ivana Tokića gledati i slušati kao predanog promotora rada udruge, osobu koja u medijskim istupima jasno i glasno zagovara prava, potrebe i dostojanstvo slijepih osoba. Ovaj put predstavljamo ga u jednom drugačijem, osobnijem i pomalo intimnom svjetlu – kroz njegovu dugogodišnju ljubav prema kolekcionarstvu.
Ivan već godinama skuplja stare Bburago i Polistil autiće, odnosno modele koji su obilježili djetinjstva brojnih generacija. Riječ je o starijim modelima dvaju talijanskih proizvođača, a njega posebno privlače auti iz nekih drugih vremena – iz 30-ih, 40-ih, 50-ih, 60-ih i najkasnije 70-ih godina prošlog stoljeća. Suvremeni automobili, kako sam kaže, rijetko ga mogu osvojiti jer mu se čini da danas mnogi izgledaju previše slično.
Možda se upravo u toj ljubavi krije i nešto dublje. Budući da zbog oštećenja vida ne može voziti ni popravljati automobile, kolekcionarstvo je s vremenom postalo poseban način da ostane povezan sa svijetom vozila koji ga oduvijek fascinira.
Sve je počelo sasvim slučajno, još u ranom djetinjstvu, početkom 90-ih godina. Kao dječaku od sedam ili osam godina posebno su mu se sviđali Bburago autići u mjerilu 1:24. Kad bi dobio novi primjerak, otvorio bi kutiju, pažljivo promotrio što se na modelu može otvoriti, a zatim bi ga vratio natrag jer su mu autići upravo tako, posloženi u svojim prozirnim zaštitnim kutijama, bili najljepši. Tako se s vremenom skupilo petnaestak do dvadesetak primjeraka, uredno složenih na vrhu ormara u dječjoj sobi.
Godinama je ta mala zbirka gotovo mirovala, sve do 2013. godine i preseljenja u novi stan. Tada je, otvarajući kutije iznova, počeo obraćati pozornost na tvorničke oznake i istraživati više o modelima koje posjeduje. Pretraživanje interneta probudilo je staru ljubav u puno većem obujmu, pa od tada aktivno kupuje i nadopunjuje kolekciju.
Ipak, Ivan ne skuplja bilo što. Zanimaju ga isključivo stariji Bburago i Polistil modeli, dok ga noviji kineski modeli Bburaga ne privlače. Povremeno je kupovao i takozvana novinska izdanja, ali samo onda kada bi se radilo o modelima automobila koji su mu osobno bili zanimljivi.
Od marki automobila posebno voli Alfa Romeo i Fiat, a najviše ga osvajaju modeli iz 30-ih godina, za koje vjeruje da imaju najljepše linije u povijesti automobilskog dizajna. Kao najljepši primjerak u svojoj kolekciji izdvaja Bugatti 57SC Atlantic.
Njegova kolekcija danas broji oko 150 primjeraka. Njemu to nije ni malo ni puno – nego upravo dovoljno da bude ponosan na ono što je godinama strpljivo i s ljubavlju skupljao. Ipak, daljnje širenje kolekcije danas je sve zahtjevnije jer traži isključivo mint modele, s originalnim kutijama, pri čemu i autić i ambalaža moraju biti što bolje očuvani. A nije lako pronaći igračke stare 30, 40 ili čak 60 godina u stanju koje zadovoljava kolekcionarska mjerila.
Ova priča u rubrici #četvrtkompoinspiraciju nije samo priča o autićima. To je priča o strpljenju, oku za detalje, ljubavi prema ljepoti starih vremena i o tome kako hobi može postati osobni prostor radosti, identiteta i trajne fascinacije. Upravo zato nam je bilo posebno drago predstaviti Ivana Tokića i iz ove, manje poznate, ali jednako zanimljive perspektive.
